I dok gledam kroz prozor, u nebo koje je ove noći tako plavo, kao da je svim plavim bojama svijeta obojeno, pišem svoj prvi blog s nadom da ću jednoga dana postati ponos, ne drugima, već sebi.
Moje ime je Lejla, što znači tamna noć, baš kao i ova. Nebo puno zvijezda od kojih svaka ima poseban sjaj. A tako i ljudi. Toliko nas ima, a svaki čovjek drugačiji. Kada pada snijeg i gledamo pahuljce koje padaju, one nama sve iste izgledaju, ali zapravo svaka je posebna na svoj način, baš kao i ljudi.
Ovo govorim iz razloga što niti jedna osoba nije ista, što znači da niti jedan blogger nije isti. Svaki blogger ima svoju kreativnost, koju želi iskoristiti na svoj način. Tako i ja želim da je iskoristim. Kažu da je teško, ali život je i težak pa opet živimo. Živimo cijelim srcem, nadajući se da ostvarimo naše ciljeve u životu i budemo neko i nešto, a prije svega budemo ljudi. Nekada se i naljutimo, na sebe, ljude oko sebe, na prvu osobu na koju naletimo, ali opet se vratimo tome da imamo svoj cilj i želju, koju bar ja dok ne ispunim, od nje ne odustajem

Nema komentara:
Objavi komentar